Dalmacija
Dalmacija
750 godina ljekarničke tradicije
Dalmacija, dom Sal Marisa naš je nepresušni izvor ideja i temelj niza razvojnih projekata. Ona je i dom prirodne morske soli, sirovine naših proizvoda u grupi Sal Maris. Dalmacija pruža nepresušan izvor ideja, te kvalitetnih i globalno prepoznatljivih proizvoda; svojom tradicijom, lokalnim znanjima i iskustvima u različitim područjima ljudske djelatnosti; ribarstva, poljoprivrede, zdravlja, enologije, zabave, gastronomije. Zajednički nazivnik onoga što nastaje u Dalmaciji može se podvesti kao: autohtono, čisto, zdravo i čuvstveno za sva osjetila. Kroz naše proizvode želimo, našim kupcima i ostalm partnerima, predstaviti Dalmaciju, koja ima značajan utjecaj na naše proizvode. Dalmatinsku kuhinju mnogi smatraju najzdravijom na svijetu. Na trpezi se nude brojna, raznolika mesna i riblja jela oplemenjena maslinovim uljem i domaćim kruhom ispod peke. Od mesnih jela jedinstveni je drniški pršut, koji se poslužuje sa sirom i maslinama kao predjelo.
Nadaleko poznati specijaliteti su pašticada od svježe i kvalitetne govedine i janjetina spravljena na otvorenoj vatri ili kuhana zatim sušena ovčetina ili pak dalmatinska kotlovina. Specijalitet Dalmacije je riblja juha koja je specifična po svojem mediteranskom okusu posebno ako je od bijela riba, kao što su zubatac, cipal, lubin ili škarpina a brudet je riblje jelo koje je omiljeno u Dalmaciji te je svojom jedinstvenošću iznimno važan u kulinarstvu. Dalmatinske se slastice spravljaju od voća, suhih smokava i meda, te grožđica i badema. Neke se od njih, kao recimo fritule ne mogu naći nigdje osim u Dalmaciji, a ona je pravi raj za sve ljubitelje vina. Ona je i dom ostalih najraznovrsnijih autohtonih proizvoda, od meda, maslinovog ulja, dimljene i sušene ribe, soparnika, pogače od suhih smokava, pršuta, badema pa do krema i biljnih esencija, vina i rakija i soli.
Dubrovnik, južna vrata Hrvatske i Dalmacije, središte najjužnije dalmatinske regije i njezin najpoznatiji predstavnik, zvijezda je uglednih svjetskih časopisa i na samome vrhu ljestvice najljepših svjetskih gradova. U Dubrovnik, iz godine u godinu, dolaze umjetnici, članovi kraljevskih obitelji i predstavnici jetsetta. On pripada svima koji su u njemu barem jedanput bili. Gradske zidine, danas pod zaštitom UNESCO-a, opasuju grad koje, doma i u svijetu, bez premca nosi epitet „biser Jadrana“. Pozicioniran je u toploj mediteranskoj klimi u kojoj uspijeva sredozemna i suptropska vegetacija sa nasadima koji uljepšavaju renesansne perivoje i vrtove srednjovjekovnih samostana i palača.
Split i Splitsku regiju karakteriziraju masline, samoniklo aromatično bilje, bijeli kamen u kontrastu sa zelenim raslinjem i planinom Biokovo, čiji se obronci spuštaju do samoga mora. Kada je 305. godine rimski car Dioklecijan, imajući gotovo cijeli svijet pod nogama, odlučio sagraditi svoju ladanjsku vilu i u njoj provesti ostatak svog života, nije dvojio da će je podići u srcu Dalmacije. Dobro zaklonjena, u uvali rodnog Aspalathosa (Splita), zaštićena s morske strane otocima splitskog arhipelaga, a s kopnene visokim planinama, Dioklecijan je vizionarski ucrtao posebnu točku na mapi Jadrana – budući grad Split.
U divljoj ljepoti bijeloga krškog kamena i plavetnilu bistrog mora, Šibenik i šibenski se akvatorij, kao pravi nautičarski raj, ponosi brojkom od čak 240 otočića i hridi. Najpoznatiji koraljari na Jadranu, nalaze se na Zlarinu a lovci na morske spužve na Krapnju. Kornati se ponose sa dva nacionalna parka koji se sastoje od 89 otoka i 63 otočića i hridi. Nacionalni park Krka, riječni je tok Krke prepun sedrenih barijera, slapova i jezera, oduševljava svojom ljepotom i ubraja se u sam vrh najdražih turističkih destinacija Hrvatske.
Zadar i Zadarska je regija sjeverna su vrata Dalmacije, prepuna suprotnosti, bogatog povijesnog naslijeđa i prekrasne prirode. Najintenzivniji doživljaj toga kraja sklad je morskog plavetnila i do mora spuštenih tamnozelenih borova i/ili maslinika. Bijeli dalmatinski kamen dotiče samu obalu i usitnjen oblikuje šljunčane plaže, koje privlače mnoge turiste. Središte je u tritisućljetnom Zadru, gradu s najvećim istraženim rimskim forumom na istočnoj strani Jadrana i nezaboravnim romaničkim crkvama, kao što su Sv. Stošija i Sv. Krševan.
Nin - Najstariji hrvatski kraljevski grad, diči se mnogobrojnim crkvama i najmanjom najmanjom katedralom na svijetu iz 9. stoljeća. Crkva sv. Križa dugačka tek 36 koraka i izvorište je hrvatskoga kulturnog identiteta. Čarolija tog malog grada krije se iza njegovih stoljetnih zidina, a najstariji tragovi života čovjeka na podrucju Nina potječu još iz starijeg kamenog doba (paleolitika). Nin je poznat i po jednoj od najstrijih solana na svijetu, u kojoj se sol i danas proizvodi na tradicionalni ekološki način. Uvažavajući sve zahtjeve ekološke proizvodnje soli, u Ninu se proizvodi jedna od nakvalitetnijih soli na svijetu – Cvijet soli, koji je i osnovna sirovina Sal Marisa naše izotonične i hipertonične otopine i spreja za nos.
Mora prekrivaju 70,8 % Zemljine površine i predstavljaju 97% vodene mase na zemlji. Po kemijskom sastavu more se sastoji od 96,5% vode u kojoj je otopljeno 3,5% soli uz prisutnost otopljenih plinova i organskih sastojaka. Analizama je utvrđeno da morska vodi sadrži gotovo sve poznate kemijske elemente koji se nalaze u prirodi.
Jadransko more, u odnosu na prosječnih 35 promila prosječne slanosti oceana, karakterizira relativno visoku prosječnu slanost od 38,3 promila. Osim navedene slanosti, na potencijalnu korist za zdravlje utječe i geografski položaj Hrvatske i Jadranskog mora, koji je uvjet velike bioraznolikosti, te doprinosi specifičnom sastavu morske vode.
Hrvatska je smještena oko 45° sjeverne geografske širine, što je polovica puta između sjevernog pola i ekvatora. Sa zapada dominira utjecaj vlažnih Atlantskih oceanskih masa, na jugu se nalazi toplo Jadransko more, kao dio Sredozemnog mora, čiji utjecaj prema kontinentalnom dijelu Hrvatske ima relativno visoku planinsku barijeru dijela Dinarida. Na sjeveru i sjeveroistoku Hrvatske postoji otvorenost prema velikim kopnenim površinama zapadnog dijela Euroazije.Takav geografski položaj uzrokuje veliku klimatsku raznolikost na malom području, ali opet izuzetno umjerenu klimu, bez klimatskih ekstrema sa pravilnim izmjenama četiri godišnja doba.
Priobalni pojas Dalmacije zajedno sa otocima, prema Kopper-Geigerovoj klasifikaciji, ima sredozemnu klimu sa suhim i vrućim ljetom (Csa). Prosječna temperatura najtoplijeg dijela godine je 22°C, a najhladnijeg je viša od 4°C, dok su padaline najizraženije u kasnu jesen.
Jadransko more je jedno od najčišćih mora na svijetu a krije u sebi više od 80 esencijalnih minerala i oligoelemenata. Posebno treba istaknuti natrij, magnezij, kalcij, kalij, dušik, bakar, mangan, cink, željezo, fosfor, jod, selen, od kojih su mnogi iznimno važni za ljudski organizam. Zahvaljujući visokoj kakvoći i odsustvu industrijskih učinaka na okoliš, Jadransko more sa autohtonim biljnim i životinjskim bogatstvom, uspostavlja harmoničan ekosustav i netaknuto prirodno blago u srcu Europe. Blaga mediteranska klima sa brojnim sunčanim satima, snažan i čist planinski vjetar te raznovrsne biljne i životinjske vrste, doprinose proizvodnji izvorne morske soli globalne kvalitete. Sve ove navedene geografske i klimatske karakteristike dovele su do izuzetne bioraznolikosti na području Hrvatske, posebno na području hrvatskih otoka te doprinosi specifičnom sastavu morske vode i morske soli.
Jadransko more sa autohtonim biljnim i životinjskim bogatstvom, uspostavlja harmoničan ekosustav i netaknuto prirodno blago u srcu Europe.
U Hrvatskoj je do sada utvrđeno 4275 biljnih vrsta, odnosno s podvrstama 5347 svojti. Po broju vrsta nalazi se na sedmom mjestu u Europi, ali je po broju vrsta po jedinici državne površine na trećem mjestu, iza Slovenije i Albanije.Ako bi izdvojili samo Dalmaciju ona bi po broju vrsta na jedinici površine bila prva zemlja u Europi. U ovom florističkom bogatstvu, oko 6 % vrsta je endemično, među kojima je veliki broj stenoendema, vrsta vrlo uske rasprostranjenosti, a oko 11 % vrsta je ugroženo. S druge strane, u Dalmaciju je kroz povijest introduciran veliki broj biljnih vrsta i sorti, koje su korištene u poljoprivredi i šumarstvu, a od kojih su danas neke sastavni dio krajobraza i biljnog pokrova Dalmacije. Tako je danas gotovo nezamislivo da maslina, vinova loza, alepski bor, palme ili čempres, vrste koji daju osnovni pečat Dalmacije, nisu izvorne dalmatinske vrste. Uzgoj i korištenje aromatičnog i začinskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i jestivog bilja u Dalmaciji zasigurno seže u najdavniju povijest civilizacije na ovom prostoru. Iz izvornih oblika divljeg bilja selekcionirane su brojne ratarske, predive, a posebno povrtne, aromatične, začinske i ljekovite biljke.Izrazita okršenost, bezvodnost, vrlo plitak pedološki supstrat, ekstremne vrućine i suše, nedostatak oborina i zaslanjenost obalnog područja najvažniji su ograničavajući čimbenici sveukupne poljoprivrede Dalmacije, pa tako i proizvodnje aromatičnog, začinskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i jestivog bilja. Ipak, treba istaknuti da su ovi faktori daleko manje ograničavajući za mnoge od ovih vrsta.
Službena rajonizacija aromatičnog, začinskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i jestivog bilja na području Dalmacije nije provedena, ali možemo, kao i kod drugog bilja utvrditi dva zasebna rajona.
Oni obuhvaćaju Dalmatinsku obalu i otoke i karakteriziran je izrazitom ljetnom sušom i blagom zimom, odnosno pripada eumediteranskom klimatskom području. Kako se visoki planinski vrhovi dinarskih planina uzdižu neposredno uz obalu Jadranskog mora (Velebit, Kozjak, Mosor, Biokovo, Rilić) obalni je pojas vrlo uzak. U ovom rajonu zbog eumediteranske klime i zaštićenosti postoje dobri uvjeti za proizvodnju posebno aromatičnog, začinskog, ljekovitog, medonosnog i ukrasnog te divljeg jestivog bilja.
Dalmatinsko zaleđe, odnosno Dalmatinsku Zagoru u širem smislu. Ovo je podru!je izrazito krajobrazno raznoliko i obuhvaća poplavne depresije, krška polja, krške zaravni i uzvisine te kona!no visoke dinarske vrhove, pa se tako i izmjenjuje klima od eumediteranske preko kontinentalne sve do hladne, čak snježne planinske klime. Na ovom području u nižim dijelovima prisutna je submediteranska klima i postoje čak uvjeti za masovniju proizvodnju dijela vrsta aromatičnog, začinskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i jestivog bilja, prvenstveno na plodnim velikim krškim poljima: dio Ravnih kotara, Vrana, Sinjsko, Imotsko, Vrgora!ko polje, dolina Neretve i Konavle. Ovi potencijali gotovo uopće nisu iskorišteni i iz ove grupe bilja još se koriste divlje populacije u vrlo maloj mjeri. Za uzgoj osjetljivog ukrasnog bilja postoje gotovo idealni uvjeti na podru!ju Dubrovačko-neretvanske županije, a posebno u Župi dubrovačkoj, klimarskom dragulju, kako navodi upravitelj botaničkog vrta u Beču, R. Wettstein 1906. godine. Zato ne čudi da je stanica za južne kulture uspostavljena upravo na području Župe u Čibači, a da je cijelo područje Župe bilo čuveno po tržišnoj proizvodnji cvijeća.
Uz mnogobrojne ljekovite biljke najpoznatiji predstavnici Dalmacije su Ružmarin, Lavanda, Kadulja a povijest njihova uzgoja je impresivna.
Ružmarin se od pamtivjeka koristio kao začinska, aromatična i ljekovita biljka. Stara narodna uzrečica kaže da jela začinjena ružmarinom pomažu boljem pamćenju, a moderna medicina dokazuje ovu postavku. Kako bilo, pečena riba u Dalmaciji ne može se zamisliti bez ružmarina, kao ni razni umaci i marinade. Tradicija branja i korištenja ružmarina za destilaciju eteričnog ulja seže u 1462. godinu kad je na Hvaru utvršen prvi zapis o angažiranju ljekarnika koji će brinuti o opskrbi apoteka ovim proizvodom. Gospodarska proizvodnja ružmarinova ulja započinje u 17. stoljeću, a širi se u 18. stoljeću posebno na Hvaru i Šolti. Posebno se intenzivira od 1740. godine, kad počinju masovne sječe divljeg ružmarina za destilaciju, čemu se protive pčelari, a proizvodnja se širi i na Vis te Šibenik. Tek krajem 19. stoljeća započinje uzgoj ružmarina, a u Grablju na otoku Hvaru osnovana je 1902. godine i prva ružmarinska zadruga. Proizvodnja se širi i na otoku Hvaru i tridesetih godina 20. stoljeća procijenjena je na 20.000 kg.
Lavanda se počela uzgajati 1928. godine u Velom Grablju na otoku Hvaru, kad je Bartol Tomić na polju u uvali Sv. Ante, potaknut predavanjem kojeg je na otoku održao agronom Franjo Tabain s otoka Korčule, rasadio tri grma koja su tamo rasla i koristila se za blagoslov za Sv. Antuna Padovanskog. Dok su još 1939. godine površine pod lavandom na Hvaru bile svega 4 ha, a proizvodnja ulja neznatna, već 1956. ima gotovo 80 ha pod lavandom, a 1973. čak 720 ha uz proizvodnju i do 70 tona ulja godišnje.
Kadulja nikada nije bila u tržišnom uzgoju. Uz ružmarin i lavandu, na Hvaru se početkom 20. stoljeća u manjoj mjeri proizvodilo eterično kaduljino ulje, ali isključivo sabiranjem divljih populacija. Stara rimska poslovica kaže: Ne može biti bolestan čovjek u čijem vrtu raste kadulja. Ona nam govori da se u rimsko doba izuzetno cijenila ljekovitost kadulje, ali i da se već u to doba uzgajala u vrtovima- Ostalo ukrasno bilje započinje se uzgajati već naseljavanjem Dalmacije za osobne i obiteljske potrebe, ali tržni uzgoj spominje se tek od polovice 19. stoljeća u vidu proizvodnje sadnica ruža u zadarskim rasadnicima. U vrtu Poljodjelskog dubrovačkog društva od 1887. je postojala proizvodnja sadnica ukrasnog bilja, prvenstveno čempresa, oleandra, palma te voća. Proizvodnja sadnica limuna i naranči ovdje je uspostavljena po prvi puta u Hrvatskoj.
Ljekarništvo (farmacija) na području Dalmacije ima izrazito dugu i slavnu tradiciju i seže još u 13. stoljeće. Ljekarne su osnovane u Trogiru (1271.), Dubrovniku (1272.), Zadru (1289.), Splitu (1345.). Najstarija samostanska ljekarna u Samostanu Male braće u Dubrovniku osnovana je 1318. godine, a najstarija bolnička ljekarna na svijetu je dubrovačka Domus Christi, osnovana u 16. stoljeću.